Snivala sam uistinu kaotične snove te noći. Ali kao da je jedan od prizora bio u potpunosti stvaran i bez tog osjećaja kaosa u zbivanju. Još uvijek ne znam niti ću ikada saznati je li se taj prizor zbio uistinu ili samo u mojoj glavi, odnosno u snu.

Nisam, kao što nisam po običaju već nekoliko godina spavala sama već spavam sa dragim. Moj dragi je ustao i pošao prema sobnim vratima jer je ugledao, kao i ja, patuljka koji je upravo bio ušao kroz vrata. Tek malo veći od malenoga stola izgledao je poput vilenjaka sa dugom crnom ravnom kosom, crnim očima, bradom i brkovima. Ja sam ostala ležati u krevetu i okrenula se na drugu stranu kreveta prepuštajući dragom razgovor s njim. Čim sam se probudila iz snova koji su uslijedili ispričala sam dragome o tom događaju. On mi je rekao da mu je taj devasi patuljak govorio jako pametne stvari, da mu je rekao kako će mu donijeti puno zlata te da se devasi patuljak želi brinuti o meni jer ne može se on (moj dragi) uvijek sam o meni brinuti. No, draqgi mi je poslije rekao da sam ja to sve samo sanjala tako da mi dan danas nije jasno je li se to uistinu zbilo ili sam doista samo sanjala. A što se tiče onoga što sam sanjala tu noć, ne uključujući taj događaj, bilo je jako klaustrofobično. Sanjala sam da se nalazim u kući koju su sagradili patuljci i da mi je toliko tijesno da se moram provlačiti na sve četiri. Također sam se pojavljivala u raznim prostorijama u kojima su se nalazili uvijek različiti ljudi što mi je bilo sasvim jednako klaustrofobično. No patuljak sam po sebi mi je zadivljujuć i svakako zavrjeđuje pažnju kao i čitava njegova vrsta i zato ću sada malo pisati o patuljcima. Za jednog pak plavog patuljka znam sa sigurnošću da sam ga vidjela u Zagrebu. Prolazio je kroz hrpu svjetine kao mali dragulj plave duge valovite kose, plavih očiju i duge valovite uređene brade, čini mi se sa brkovima. Dok sam ga gledala zviždukala sam melodiju pjesme "Riders on the storm" slavnih Doors-a.

Želim još upoznati patuljke jer ovo je tek početak i rado ću još mnogo pisati o njima, a ovo neka bude mali uvod.

Nejasne su neke strepnje
dušu mi zaokupile.
Ko da moje lijepe riječi
nikada i nisu bile.

Kasapiti dušu neku
nije mi nikad na umu.
Ne želim da zlo mi čini
netko tko je u balunu.

Nikad pomislila ne bih
neke stvari da se zbiju.
Neću nikad zaključiti
neistine što me biju.

Život je prepun ljepota.
Mjesec sija ko i Sunce.
Nikad neću zaboravit
kasapljene duše suze.