PRIGUŠENA ZAPOVIJED SRCA

Stani, hladna vilo!
Stani, ti koja hodaš
Kao da gaziš
Kroz maglu
Ti koja možeš sve
A samo lutaš svijetom
Ostavljajući za sobom
Zaleđena mora
Ti koja možeš sve
A opet ne možeš ništa
Mada znaš sve tajne
Fantazija
O ljubavi i sreći
Ti koja vatru istine
Zalijevaš
Kišnim kapima
Što se cijede
Sa tvoje krune od leda
Stani i kreni stazom
Od grmlja
Ispod kojeg se krije
Istinski mir u duši
Koji će te pratiti do kraja
Zapali svijeću dostojanstva
I nosi je
Kroz sva putovanja u
Nepoznato
Ne vjeruj svjetlima reflektora
Koja te pokušavaju obmanuti
Svojim primamljivim sjajem
A ako još uvijek misliš da je
Jedini put do sreće činiti zlo
Čemu živjeti
!?