NOĆ

Ležimo sami
Ja, mrak
I noćna svjetiljka
Samo ponekad
Začuju se
Prigušeni veseli glasovi
A tako daleki
Dalji od vječnosti
Nisam zaboravila na život
Niti ga ostavila
Sa strane
Već svim svojim bićem
Osjećam ovu sjenu
I neprekinutu šutnju
Život u njegovom pravom smislu
Bez ikakvog uljepšavanja
Zabludama
Koje
Rekli bi smo
Jesu ono što mu daje
Smisao
I dok mi lice prekriva pepeo
S izgorenog plafona
A orlovi se gurkaju iza prozora
Misao na sutra
Još me ipak
Nije napustila
Kada napokon dočekam zoru
Ako je uspijem razabrati
Očima natopljenim
Pepelom
Zagrliti ću te tako čvrsto
Kao što su mene do tada
Grlili ovi okovi
Možda budem živjela
Bar u tom bljesku svjetlosti
Daleko od
Čeličnih okova života