LJUBAV

kako je
čudno
biti u promijenjenoj
ulozi
slobodno odabranoj
a ipak
s toliko nepredvidivih
situacija
toliko nepredvidivih
osjecaja
preplavljuje me sjeta
osjecaj da te
zelim zagrliti
a ne mogu
kad si
ispod moje kože
zato te
grlim dusom
koja je moja i tvoja
moja i moja
grlim sebe
valom spoznaje
uvjeravajuci um
da bude tu
i upija
sunceve zrake
iz mog srca

IZLAZAK SUNCA


Hladnoća betona

Bodljikavi oblaci

Ništa ne vidim

Ništa ne čujem

Samo igle

Bodu mi oči

A onda

Gle

Sunčeva zraka

Ležim

Na polju

Gledam oko sebe

Cvijeće

Svjetlost mi ne smeta

Samo godi

Nestali su

Vampirski zubi

Ne trebam

Ničij zagrljaj

Samo gledam nebo plavo

Sretna sam

MAČAK 2

mačak mali
crno-bijeli
skoči mi
ravno u krilo
toplina tog bića
topi se u meni
dok hladan zrak
zimski
miluje mi lice
oči mu blistaju
srebrnim sjajem
u njima vidim
odsjaj mjesečine
I kao da mi kaže
Otići ćeš
Sjena će te odvesti tamo
Gdje mjeseca planine
Vječno se sjaje
I anđeli čuvaju tvoju
Dušu
U zagrljaju boginje majke
Koja je s tobom
Od pradavnih vremena
Ovaj sjaj mojih očiju
Jest samo njena
Vječna treperavost i
Vječita mijena
Otac tvoj nebeski kroz
Tebe će reći
Ovdje se spustila
Vila mjesečeva
Pogladih mačka I rekoh
milo
pa tko drugi
umije da tješi
tako silno
kao ovo
stvorenjce
nevino
razigrano
tajanstveno
malo divno

NOĆ 2


Gledam nebo

Polumjesec

I zvijezde

U najdaljim daljinama

Čuje se

Glazba oluje

Od koje

Sam zaštićena

Planinom

Sjeta

Ne potiće tugu

Već

Potiće ljubav

Potpuno neskrivena

Dubina

Radosno

Čeka svitanje

U RUMENOM SUTONU

sunce zalazi
dok se oblaci
crvene i žute
nježno se prelijevaju
po nebu
i šute
sunce uranja
u rumeni suton
dok sa druge
strane
mjesec svijetli
kao svjetionik
onako
dopola pun
kao da pokazuje
neki dalek put
a more je mirno
dok se oko mene
igraju sjene
osjećam vrelinu
i puninu
ljubavi
za prirodu
oko sebe
dok u meni budi se
svjetlo te ljubavi
i sija iz mene

NOĆ

Ležimo sami
Ja, mrak
I noćna svjetiljka
Samo ponekad
Začuju se
Prigušeni veseli glasovi
A tako daleki
Dalji od vječnosti
Nisam zaboravila na život
Niti ga ostavila
Sa strane
Već svim svojim bićem
Osjećam ovu sjenu
I neprekinutu šutnju
Život u njegovom pravom smislu
Bez ikakvog uljepšavanja
Zabludama
Koje
Rekli bi smo
Jesu ono što mu daje
Smisao
I dok mi lice prekriva pepeo
S izgorenog plafona
A orlovi se gurkaju iza prozora
Misao na sutra
Još me ipak
Nije napustila
Kada napokon dočekam zoru
Ako je uspijem razabrati
Očima natopljenim
Pepelom
Zagrliti ću te tako čvrsto
Kao što su mene do tada
Grlili ovi okovi
Možda budem živjela
Bar u tom bljesku svjetlosti
Daleko od
Čeličnih okova života

MAČAK

trči mačak na krov
za golubovima
pa ih hvata
i uhvati
perce malo
samo tada
leti mačak
na krov
za golubovima
pa ih hvata
i opet samo
malo perce
uhvati tada
al i malo perce
dovoljan je fetiš
za mačka malog
da se sa njim igra
i da se hvali
kao da je
ulovio goluba
zbilja

TAMA


svoje je oči

uperila u mene

Tama -

moja stara

prijateljica

pa mi se pomalo

ruga

a ja nju grlim

i kažem

"Ne prezirem

Tamo,

to što se

krije u tebi"

"A, što se

krije u meni?"

Tama me

upita

"Svjetlost

koja će pobijediti"

rekoh ja

PRIGUŠENA ZAPOVIJED SRCA

Stani, hladna vilo!
Stani, ti koja hodaš
Kao da gaziš
Kroz maglu
Ti koja možeš sve
A samo lutaš svijetom
Ostavljajući za sobom
Zaleđena mora
Ti koja možeš sve
A opet ne možeš ništa
Mada znaš sve tajne
Fantazija
O ljubavi i sreći
Ti koja vatru istine
Zalijevaš
Kišnim kapima
Što se cijede
Sa tvoje krune od leda
Stani i kreni stazom
Od grmlja
Ispod kojeg se krije
Istinski mir u duši
Koji će te pratiti do kraja
Zapali svijeću dostojanstva
I nosi je
Kroz sva putovanja u
Nepoznato
Ne vjeruj svjetlima reflektora
Koja te pokušavaju obmanuti
Svojim primamljivim sjajem
A ako još uvijek misliš da je
Jedini put do sreće činiti zlo
Čemu živjeti
!?

MAMA I JA

Koračamo šumom
Mama i ja
Tihi povjetarac
Nas umiruje
Malo trčkaramo
Osluškujemo prirodu
Drveća nas pozdravljaju
Trava nam svira
Kao Metallica
I sve se pretvara
U jedan
Mirni kaos prirode
Dok posrćemo
Kad naiđemo
Na kamenje
I tako svaki put
Iznova
Kad priroda nas Pozove
Zovom neodoljivim
U svoju divljinu
U carstvo svojih čudesa

POGLED U BESKRAJ

Ah, ta nevidljiva crta između
Mašte i stvarnosti
Taj zagonetni, nedostižni horizont
Iluzija koja mi ulijeva
Trenutak beskrajnog spokoja
Mnogo drugačijeg od onog
Kada te netko
Umiri riječima
Izvor nalaženja
Pravih rješenja i ideja
Potisnutih u podsvijesti
Hoću li moći naučiti nositi u sebi
Taj trenutak
Trenutak koji me nadahnjuje
Da napišem ovih nekoliko riječi
Dok traje!?
Ne znam
Ali sad se mistični prostor
Oko mene rasplinuo
A surova java
Ne da mi
Vratiti se
...

RAT

pomisao na kaos
duša razasutih
u kapljicama krvi
koje veliki vođa
nikada
neće vidjeti
veliki vođa koji
ima
plemenite ciljeve
za svoju obitelj
za svoju državu
za svijet koji želi
učiniti svojim
a ostaju samo
razasute duše
u pucnju stroja
koji hladno
rasipa krv
po svijetu
ne mareći za
strah i bol
običnog mesa
rođenog
da postane žrtva
plemenitih ciljeva
strah
strah
strah
duše putuju
tko zna gdje
a veliki vođa
još uvijek
nema svijet
samo za sebe

PROLAZNIK

ja sam
samo prolaznik
koji izmjenjuje uloge
prolazim svuda
stižem nikamo
ono što imam
to je moja
duša
prepuna čežnji
za osvajanjem
novih vrhunaca
novih ukrasa za sebe
pa makar boljelo
meni nije teško
jer ipak
samo sam prolaznik
kojeg smrt
nikad ne zaustavlja
na mjestu


VILENJACI
...

Vilenjaci

Plešu plešu ples radosti

Okruženi cvjetovima ljubavi

Cvjetovi zla tek se ponekad jave

Zbog dubine

Jedna vila je zamahnula štapićem

I svi su se pretvorili

U Sunce

...

SATI BESKRAJNE NJEŽNOSTI

zajedno ćemo

uživati

sate beskrajne

nježnosti

naša ljubav će

sjati

odavde do

vječnosti

ljubiti ćeš

mi nježno

uši i pupak

i ja ću

cjelivati

tvoje tijelo

i dušu

što miriše po

žudnji

i što me

tjera

da zaboravim

na sve

probleme

koji me tište

u ovo čudno

vrijeme

MISIONAR

tražiš li još onakvog Boga
u kojeg si nekad vjerovao
u skrivenim dubinama
svoje duše?
nudiš li još visine ljudima
prolazeći dnom zemaljskog pakla?
što je tvoja nagrada?
lažno poštovanje?
razočaranje?

smak svijeta nije odgođen

ČUDESA


Čudni ljudi

Čudnim gradom idu

Čudni ljudi

Čudne puteve slijede

Čudan svemir stvara

Čudne ljude

Koji čudni ne žele

Biti

Svemir ostaje čudan

Nedorečen

Prastara mudrost

Neotkrivena

Nije li to

Čarobno

?

ZAROBLJENA PJESMA

bojim se
lica izobličena strahom
lažnim osmjesima
gorkim tupilom
lica sjebana životom
bulje u mene
ne shvaćaju
niti žele shvatiti
koliko smrde
tvorevine njihovog
svjesno uništenog uma
u vrtlogu ludila
i boli ljudske
okružena suludim grijesima
bez kojih kao da
ništa ne bi postojalo
u iluzijama
odriješena od vlastite zlobe
postajem meta
zlobi tuđoj
u beskraju gluposti ljudske
jedan jedini razlog
drži me ovdje
vjera u svjetlost ljubavi
skrivenu iza tvrdih
crnih oblaka
ljudskog uma
zarobljenog željama
za destrukcijom
vlastite biti
drhteći kročim kroz vizije
ispunjene tamom
koja samo
što me nije progutala
i smrskala moj mozak
u tisuće komadića
više nikoga ne trebam
da ljubavnik mi bude
ne čeznem za ničijim
zagrljajem
nježnošću
poljupcem
koji samo pokušali bi
da me vrate
u laž
ne mrzim život
samo mi smrt izgleda
mnogo stvarnija
životnija
jestivija
probavljivija
ukusnija
mnogo više prijateljska
ipak
želim živjeti
ovaj život
što duže
da mogu što dostojanstvenije stati
pred bliještavu svjetlost
zaboravljene biti
daleko od želje
za trulim luksuzom
izmišljenog života

PJESMA ŽIVOTU

Živote
Kako divno je
Zaljubiti se u tebe
I grliti te
Grliti dane
Sunčane
Kišne
Snijezne
Oblačne
Grliti noći mračne
Grliti
Zvijezde sjajne
Grliti tebe
U noći
Toplinu tvoju primati
Bol tvoju tjesiti
Ljubavlju svojom liječiti
Uplakana srca
Krvave ruke
Oluje bijesne
Nesretne duše
Volim te živote
Volim tvoje cvijeće
Obasjano suncem
I upaljene svijeće
Sto u tami svijetle
Kao da mi zbore
Ne boj se vječne noći
Kad dogorimo
Svijeće nove gore
Plamenom istim
Koji se ne gasi
Kad svijeće se tope
Ne boj se vječne noci
Jer mi smo beskraj
Mi smo vječno more

MUDROST I SNAGA

"Hey, wisdom", zašto si tako daleko?
To nikada neću znati
I ako ikada dođeš
Hoćeš li svratiti!?
Ne!
Ja te moram uhvatiti u bijegu
Osjetiti kad si najbliža
I iz tvog odsjaja
Udahnuti bar tračak nade
Ali čemu nada
Kad ćemo svi leći
U pustoš bezdana
Daj, reci mi da griješim!!!

SAN

Vidjela sam te na

Obzorju od snova

Tamo gdje je glavno

Pravilo sloboda

Gdje rastu pravda, istina i ljubav

A laži nisu slabost ljudskog roda

Kad sam ponovno otvorila oči

Ugledala sam čudovišnog stvora

Sotonu ispod maske samog Boga

Glavni izvor zabluda

Mog bijednog života

ANĐELU SMRTI

dođi crne anđele...dođi anđele smrti...
u noći punog mjeseca...
i povedi me kroz prostranstva svemira...
ponesi me među zvijezde...
na krilima svojim da s tobom letim ja...
tamo gdje nema boli...
gdje nema krivnje ni zla...
anđele smrti...
povedi me tamo...
povedi me sa sobom...
i pretvori me u zvjezdani prah...
anđele smrti...
u tvoje ruke ja ću svoju dushu da dam...